Aleks.
Komičar.
Depresivan.
Ne nužno tim redoslijedom.
Aleksova komičarska karijera broji 20 godina, dok njegova borba sa depresijom tu karijeru šiša za još barem 5 godina. Tek u ranim 20-ima Aleks je shvatio da može i mora potražiti pomoć — i od tada je tu neprestan rad na sebi.
„Depresija nije smiješna, ali fore o depresiji i depresivnim ljudima mogu biti urnebesne."
U ranim 30-ima Aleks odlučuje amaterski početi proučavati alate koji su njemu pomogli. Uz profesionalno vođenje dolazi do trenutka kada depresiju kao temu počinje spominjati u svojem stand-upu. Nakon toga otvoreno počinje pričati o svojem iskustvu u mnogobrojnim podcastima i intervjuima, te počinje zagovarati mentalno zdravlje kao temu koja treba biti svakodnevna — a ne tabu.
2025. Aleks objavljuje stand-up specijal "BUDIMO REALNI" — što označuje skoro 10 godina od kad je on sam krenuo na put da shvati alate koji su njemu pomogli. Ove godine Aleks odlučuje realizirati ideju koja mu se godinama vrti po glavi: Mic Po Mic — i kroz svoje iskustvo temu mentalnog zdravlja učiniti svakidašnjom.
Smatra da običnim razgovorom možemo pomoći mnogima da shvate što je depresija — i time smanjiti broj ljudi koji skrivaju da boluju od te dijagnoze te maknuti stigmu sa priznavanja da se treba potražiti psihološka pomoć.
Mic Po Mic nije terapija. Nije motivacijski govor. Nije savjetovalište. To je večer gdje jedan čovjek sjedne, uzme mikrofon i bude iskren — uz nadu da će to nekome biti dovoljno da i sam odahne.